U svijetu globalnih financija niti jedno ime ne izaziva toliko strahopoštovanja, ali i otpora, kao Goldman Sachs. Osnovana davne 1869. godine, ova investicijska banka prerasla je okvire obične financijske institucije i postala sinonim za moć s Wall Streeta. Godine 2009. novinar Matt Taibbi slikovito je opisao banku u časopisu Rolling Stone kao "divovsku lignju vampire omotanu oko lica čovječanstva, koja neumoljivo gura svoj krvavi pipak u sve što miriše na novac". Ova metafora ostala je trajno urezana u javnosti, no ona nije nastala preko noći. Od Velike depresije 1929. godine, preko sloma 2008., pa sve do suvremenih globalnih afera, Goldman Sachs se redovito nalazi u samom središtu najvećih financijskih potresa. Postavlja se ključno pitanje: kako je moguće da jedna institucija bude akter toliki skandala, a da iz svakog izađe još bogatija i moćnija?

Velika depresija i prva velika prevara s investicijskim fondovima

Korijeni kontroverznog poslovanja Goldman Sachsa sežu duboko u povijest, točnije u kasne dvadesete godine prošlog stoljeća. Neposredno prije sloma burze 1929. godine, banka je osmislila financijsku inovaciju poznatu kao Goldman Sachs Trading Corporation. Bio je to investicijski fond temeljen na principu financijske poluge (engl. leverage), koji je funkcionirao slično današnjim piramidalnim shemama.

Banka je koristila novac novih investitora kako bi umjetno napuhala vrijednost dionica vlastitih podružnica. Kada je burza doživjela slom, ovaj se sustav potpuno urušio, zbrisavši ušteđevine tisuća malih ulagača. Gubitak je u to vrijeme iznosio astronomskih 400 milijuna dolara. Ovaj skandal trajno je narušio ugled banke i doveo do oštrih regulatornih istraga, ali je ujedno postavio obrazac ponašanja koji će banka ponavljati desetljećima kasnije: kreiranje kompleksnih financijskih proizvoda koje javnost i regulatori ne razumiju dovoljno brzo.

Globalna financijska kriza 2008. i ozloglašeni projekt Abacus

Najveći test za moderni financijski sustav, ali i vrhunac kontroverzi za Goldman Sachs, zbio se 2008. godine. Dok je stambeno tržište u Sjedinjenim Američkim Državama pucalo po šavovima, Goldman Sachs je osmislio proizvod nazvan Abacus 2007-AC1. Radilo se o sintetičkom kolateraliziranom dugačkom instrumentu (CDO) koji je bio sastavljen od rizičnih, drugorazrednih stambenih kredita.

Banka je činila dvije stvari istovremeno:

• Prodaja klijentima: Svojim redovnim klijentima i institucionalnim investitorima prodavala je Abacus kao sigurnu i profitabilnu investiciju.

• Klađenje protiv klijenata: U isto vrijeme, u suradnji s hedge fondom Paulson & Co., Goldman se tajno kladio da će ti isti stambeni krediti propasti (engl. shorting).

Kada se tržište nekretnina srušilo, klijenti su izgubili milijarde, dok je Goldman Sachs ostvario golemu dobit. Američka Komisija za vrijednosne papire (SEC) kaznila je banku s 550 milijuna dolara 2010. godine. Iako je to bila najveća kazna u povijesti SEC-a do tada, za Goldman Sachs je to bio tek djelić zarade ostvarene na toj krizi.

Grčka tragedija: kako je Goldman sakrio dug eurozone

Banka nije djelovala samo unutar granica SAD-a. Početkom 2000-ih, Grčka je očajnički željela ući u eurozonu, no njezin proračunski deficit premašivao je stroge kriterije iz Maastrichta. U pomoć je uskočio Goldman Sachs.

Kroz iznimno složene financijske izvedenice, poznate kao valutni swapovi (engl. currency swaps), banka je Grčkoj omogućila da milijarde dolara državnog duga pretvori u fiktivnu imovinu. Taj dug je praktički sakriven iz službenih financijskih izvješća. Za ovu uslugu banka je naplatila stotine milijuna eura provizije. Kada je farsa nekoliko godina kasnije otkrivena, Grčka je utonula u nezapamćenu dužničku krizu koja je uzdrmala temelje same Europske unije, dok je Goldman Sachs ponovno bio kritiziran, ali pravno neokrznut.

Skandal 1MDB: pljačka stoljeća u Maleziji

U novijoj povijesti, ime banke najsnažnije je odjeknulo u aferi 1MDB (1Malaysia Development Berhad). Goldman Sachs je pomogao malezijskom državnom fondu prikupiti 6,5 milijardi dolara putem izdavanja obveznica. Međutim, više od 4,5 milijardi dolara tog novca doslovno je opljačkano i preusmjereno na privatne račune korumpiranih dužnosnika i holivudskih producenata.

Istraga je pokazala da su visokopozicionirani bankari Goldmana svjesno ignorirali znakove pranja novca kako bi osigurali golemu proviziju od oko 600 milijuna dolara. Godine 2020., banka je pristala platiti preko 2,9 milijardi dolara kazne američkim vlastima te dodatnih 3,9 milijardi dolara Maleziji kako bi sklopila nagodbu i izbjegla kazneni progon.

"Revolving door" efekt: zašto im nitko ne može ništa?

Ključni razlog zašto Goldman Sachs ostaje nedodirljiv unatoč stoljeću afera leži u fenomenu poznatom kao "revolving door" (okretna vrata). Radi se o sustavnom prelijevanju kadrova između vrha banke i najviših državnih pozicija širom svijeta.

Bivši izvršni direktori i partneri Goldmana redovito postaju:

• Ministri financija SAD-a (poput Roberta Rubina i Henryja Paulsona).

• Guverneri središnjih banaka (Mario Draghi na čelu Europske središnje banke, Mark Carney na čelu Bank of England).

• Visoki savjetnici u vladama diljem svijeta.

Ova duboka isprepletenost financijske i političke moći osigurava da banka uvijek ima informacije iz prve ruke i izravan utjecaj na donošenje zakona i regulatornih pravila, čineći je u potpunosti imunom na pokušaje gašenja ili ozbiljne fragmentacije.