Terminologije opisuje prirodne elemente i minerale ključne za gospodarstvo i tehnologije. U pravilu su to elementi s velikom potražnjom u industriji, ali ograničenim ili koncentriranim izvorima. Primjerice, definicija kritičnih minerala uključuje faktore poput geološke rijetkosti, geografskog skupljanja ležišta ili uskih grla u preradi.

Svaka regija ima svoj popis: EU i SAD uvrštavaju npr. litij, kobalt, nikal, bakar, grafit, rijetke zemlje i druge elemente. Lista kritičnih minerala SAD-a za 2025. uključuje 60 elemenata, među njima litij, kobalt, srebro, aluminij, magnezij, i mnoge REE. Većina popisa obuhvaća bakar, litij, nikal, kobalt, grafit i rijetke zemlje kao ključne komponente obnovljivih tehnologija. Potražnja za tim mineralima rapidno raste zbog zelene tranzicije, što čini opskrbne lance sve ranjivijima.

EU na isti način uokviruje kritične sirovine kao "nezaobilazne" za obnovljive izvore, digitalno i obrambeno, te kroz Uredbu o kritičnim sirovinama (Critical Raw Materials Act) uvodi ciljeve za ekstrakciju, preradu i njihovo recikliranje do 2030. godine.

Preklapanja kategorija i uloge

Ni jedan pojedini element ne pripada istovremeno i plemenitim i rijetkim zemnim metalima (te skupine su različite kemičke kategorije). Međutim, neke metale nalazimo u više od jedne skupine:

Plemeniti i kritični: Većina platinske skupine metala i srebro označeni su kao kritični zbog strateške važnosti (npr. katalizatori, elektronika). Primjerice, američka lista kritičnih minerala iz 2025. uključuje paladij, platinu, rodij, iridij, rutenij i srebro. Zlato je pak plemeniti metal čija opskrba nije percipirana kritičnom za energetske tehnologije, pa obično nije na tim listama.

REE i kritični: Svi rijetki zemni elementi (osim radioaktivnog prometija) u pravilu se smatraju kritičnima u kontekstu zelene tranzicije. Naime, REE su podskup kritičnih minerala koristeći energijske kriterije, jer su neophodni za permanentne magnete, katalizatore i druge primjene.

Brojni elementi nisu ni REE ni plemeniti, ali su kritični. To uključuje litij, nikal, kobalt, grafit, bakar, magnezij, aluminij, silicij i druge koji su vitalni za baterije, legure i električnu infrastrukturu. Na primjer, litij i kobalt su ključni za li-ion baterije, bakar je ključan za mrežu, ali ni jedan od tih nije plemenit ni REE. Ukratko, svaka "zelena" tehnologija zahtijeva drugačiju kombinaciju minerala. IEA, Međunarodna agencija za energiju u svom dokumentu naglašava da su litij, nikal, kobalt, mangan i grafit središnji za performanse baterija, dok su rijetki zemni elementi važni za permanentne magnete u dijelu tehnologija vjetra i elektromotora.

Ekstraktivni kapitalizam i "zeleni ekstraktivizam"

U kontekstu zelene tranzicije, "kritični minerali" postali su ključni izraz za materijale bez kojih se ne može masovno graditi elektrificirani, obnovljivi energetski sustav. Taj jezični pomak ima posljedice: kad se nešto nazove "kritičnim", implicitno se postavlja prioritet brzine, količine i sigurne dobave.

S druge strane, Panel Ujedinjenih naroda o "Critical Energy Transition Minerals" (2024.) pokušava u isti okvir ugurati i ono što industrijalci često izostavljaju: ljudska prava, raspodjelu dobiti, štete u okolišu, te potrebu da se tranzicija ne gradi na starim obrascima eksploatacije. To je ključna točka za "pravednu tranziciju". Nije dovoljno promijeniti izvor energije ako se zadrži logika ekstrakcije i neravnopravne razmjene.

U kritičkoj literaturi sve češće se govori o "zelenom ekstraktivizmu", ideji da se ekstraktivna logika (brza eksploatacija resursa za potrebe centara moći) može "preusmjeriti" na klimatski prihvatljive ciljeve, ali da time ne nestaju obrasci moći, već se preoblače u ESG i "dekarbonizacijski" jezik. Važno je uočiti još nešto: "kritičnost" nije neutralna činjenica prirode, nego rezultat industrijskih planova, tehnoloških izbora i odnosa moći. Zato se i liste kritičnih sirovina razlikuju po državama i kroz vrijeme, jer se mijenjaju tehnologije, tržišta i geopolitika.

Zelena tranzicija povećava potražnju za dijelom ovih metala i minerala, ali istodobno globalna materijalna potrošnja već proizvodi goleme okolišne i društvene učinke. UNEP, okolišni program Ujedinjenih naroda u dokumentu Global Resources Outlook 2024 naglašava da je pitanje resursa povezano s klimom, bioraznolikošću i nejednakostima kroz cijeli životni ciklus (ekstrakcija-prerada-potrošnja-otpad) te da bez promjene obrazaca potrošnje i materijalne intenzivnosti nema održivog ishoda. Svjetska banka i IEA daju "realističniji" indikator razmjera: naglašavaju da je tranzicija mineralno intenzivna i da se bez upravljanja opskrbnim lancima može pretvoriti u usko grlo ili izvor novih konflikata.