ovo doba godine, kad se sarma kuha u velikim količinama i danima podgrijava, male pogreške lako se pretvore u veliki problem na tanjuru.

Od izbora kupusa do načina kuhanja, detalji su ti koji čine razliku između sočne, mekane sarme i one suhe, raspadnute ili bez okusa. Ako vam se ikad dogodilo da vam sarma "nije kao nekad", vrlo je vjerojatno da radite jednu od ovih klasičnih grešaka.

Krivi kupus i loša priprema listova

Jedna od najčešćih pogrešaka događa se već na samom početku - s kupusom. Preslani ili pretvrdi kiseli kupus može uništiti cijelo jelo. Ako je kupus previše kiseo ili slan, nećete ga "popraviti" dugim kuhanjem. Listove je potrebno isprati pod mlazom vode i po potrebi kratko namočiti, ali ne do mjere da izgube sav okus. Druga česta greška je preskakanje rezanja debelih žila. Ako ne stanjite središnji dio lista, sarma se neće lijepo savijati i kuhat će se neujednačeno.

Problem je i korištenje premalih ili poderanih listova bez plana. Takvi listovi nisu za motanje, nego za slaganje na dno lonca ili za "krpanje" sarme. Forsiranje savršenog oblika često završava pucanjem listova i ispadanjem nadjeva.

Previše riže, premalo masnoće

Velik dio problema sa sarmom dolazi iz nadjeva. Najčešća pogreška je presuho punjenje, ali odmah iza nje dolazi i - previše riže. Riža u sarmi ima svoju ulogu, ali ako je stavite previše, ona će tijekom kuhanja nabubriti, upiti tekućinu i pretvoriti sarmu u zbijenu, tešku smjesu bez sočnosti. Umjesto mekanog punjenja dobit ćete nešto nalik knedli.

Greška je i korištenje isključivo nemasnog mesa ili pretjerana "štednja" na masnoći. Sarma treba malo masnoće da bi ostala sočna, pogotovo jer se kuha dugo. Nadjev mora biti uravnotežen - dovoljno mesa, umjereno riže i dobro začinjen. Ako nadjev nije dobar prije kuhanja, neće se čudom popraviti u loncu. Također, punjenje se ne smije previše nabijati u list, jer će riža dodatno proširiti volumen i sarma može popucati.

Prekuhavanje i prejaka vatra

Još jedna česta pogreška je prekuhavanje. Iako se sarma kuha dugo, to ne znači da mora kipjeti satima na jakoj vatri. Prejako vrenje razbija listove kupusa, isušuje meso i pretvara sarmu u kašu. Idealno je da lagano krčka, gotovo nečujno. Sarme se slažu čvrsto u lonac, ali bez gnječenja, a jednom kad su složene - ne diraju se.

Česta je greška i okretanje sarme, kao i pretjerivanje s umakom. Sarma nije varivo i ne treba plivati u teškoj zapršci. Umak treba samo povezati okuse, ne preuzeti cijelo jelo.

Na kraju, možda i najveća pogreška - nestrpljenje. Sarma rijetko pokaže svoj puni potencijal isti dan. Drugi, pa čak i treći dan, okusi se povežu i jelo postaje ono pravo. Ako očekujete savršenu sarmu odmah nakon kuhanja, velika je šansa da ćete biti razočarani, iako ste sve napravili kako treba.