Petak 13. studenoga 2026. godine mnogima je tek praznovjeran datum, ali u intelektualnoj povijesti nosi daleko dublje značenje. Upravo taj dan, prema proračunima Heinza von Foerstera, jednog od utemeljitelja kibernetike drugog reda, označava kraj svijeta - ne u apokaliptičnom, već u epistemološkom smislu.

Von Foerster je 1960. godine, zajedno s Patriciom Mora i Lawrenceom Amiotem, objavio članak u časopisu Science pod naslovom "Doomsday: Friday, 13 November, A.D. 2026." U tom radu nisu predviđali meteore, ratove ni božansku kaznu, već su koristili matematički model za analizu rasta svjetske populacije. Njihov zaključak bio je provokativan: ako se tadašnji trendovi rasta nastave, populacija bi u konačnici postala beskonačna, što je fizički nemoguće, a točka u kojoj matematička krivulja "puca" upravo je petak, 13. studenoga 2026.

Iz kuta Heinza von Foerstera, taj "smak svijeta" nije kraj čovječanstva, nego kraj jednog načina razmišljanja. On je bio duboko svjestan ograničenja modela i upozoravao da matematika ne opisuje stvarnost, već naše promatranje stvarnosti. Drugim riječima, kraj svijeta nije objektivna činjenica, već signal da smo dosegli granice vlastitih pretpostavki.

Von Foerster je bio poznat po tvrdnji da "objektivnost je iluzija". Smatrao je da promatrač uvijek sudjeluje u sustavu koji promatra, te da se znanost ne može odvojiti od etike i odgovornosti. U tom kontekstu, datum 13. studenoga 2026. nije upozorenje o fizičkom uništenju planeta, nego poziv na preispitivanje naših modela rasta, napretka i kontrole.

Ako svijet "završi" tog dana, završit će svijet kakav poznajemo - svijet koji vjeruje u neograničeni rast, stalnu ekspanziju i iluziju predvidivosti. Von Foerster bi rekao da se nalazimo na prijelomnoj točki: ili ćemo promijeniti način na koji razumijemo sebe i svoj odnos prema okolišu, ili ćemo ostati zarobljeni u vlastitim projekcijama.

Njegova kibernetika drugog reda naglašava samoreferencijalnost sustava: društvo promatra samo sebe, stvara vlastite probleme i vlastita rješenja. "Smak svijeta" tako postaje metafora za kraj jedne epistemologije - one koja vjeruje da se kompleksni sustavi mogu kontrolirati linearnim modelima.

Petak 13. 2026. godine, gledano očima Heinza von Foerstera, nije kraj vremena, već početak odgovornijeg razmišljanja. To je trenutak kada prestajemo pitati "što će se dogoditi?" i počinjemo pitati "što činimo dok promatramo?". Svijet ne prestaje postojati; prestaje postojati naš način da ga pojednostavljujemo do neprepoznatljivosti.

U tom smislu, apokalipsa je unutarnja, ne vanjska. Ona se događa u našim modelima, u našim očekivanjima i u našoj spremnosti da priznamo granice vlastitog znanja. A upravo tu, prema von Foersteru, počinje prava sloboda - u preuzimanju odgovornosti za svijet koji zajedno stvaramo.