Rezultati jednog nedavnog sociološkog istraživanja o stavovima hrvatskih građana na temu prisutnosti stranih radnika u Hrvatskoj izazvali su burne reakcije u javnom prostoru. Mediji su u velikom broju isticali naslove o tome kako su "Hrvati nezadovoljni prisutnošću stranaca", ili da je "samo tri posto Hrvata zadovoljno", s obzirom na anketne rezultate koji ukazuju na "rast nezadovoljstva". Dio sociološke struke prokomentirao je medijske interpretacije kao senzacionalističke. No pojedini su kritici izvrgnuli i dotično istraživanje, nalazeći u njemu određene dubioze.

Posrijedi je inače ovogodišnji nastavak stručnog istraživanja u sklopu projekta "Kvaliteta života stranih radnika iz Azije i Afrike u Hrvatskoj" na Institutu za istraživanje migracija u Zagrebu (IMIN). Proveli su ga voditelj projekta i istraživanja Ivan Balabanić i Iva Tadić iz te ustanove, uz Hrvoja Prpića iz agencije MediaNet.

S druge strane, Drago Župarić-Iljić s Odsjeka za sociologiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta i Emina Bužinkić iz Instituta za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu na taj rad iznijeli su više prigovora u članku portala Faktograf pretprošli tjedan, a gdje se izjasnio i Balabanić.

U maniri spektakla

Faktograf podsjeća i na činjenicu da su se poneki desničarski političari već pozvali na spomenuto građansko nezadovoljstvo, legitimirajući tako svoju ksenofobiju. Župarić-Iljić je pak iskazao skepsu zbog nedostatka "ozbiljnije znanstvene produkcije proizašle iz IMIN-ova projekta", te zbog mogućnosti da je "bombastični" medijski plasman ustvari "strategija" projektnog tima da se izazove objava znanstvenih publikacija, kao i zbog "neuobičajeno visoke stope odaziva" na telefonsku anketu s tisuću ispitanika i svega 3,1 posto onih koji su ju "izričito odbili". Stoga on iznosi sumnju u "metodološke aspekte" istraživanja, uz relevantne primjere izuzetnog pada stope odaziva u takvim anketama danas.

Bužinkić je ukazala na odgovornost medija i akademske zajednice u razglašavanju fragmentiranog istraživanja "u maniri spektakla", bez "dublje analize i interpretacije rezultata" pri čemu mediji navode preko 62 posto ispitanika nezadovoljnih prisutnošću stranih radnika, kao i bez provjere "epistemičke i metodološke orijentacije". Uputila je na potrebu onemogućavanja manipulacija kroz površne prikaze stvarnosti, u medijskom prostoru "nerijetko svedenih na generalizacije koje plaše".

Ivan Balabanić za kritiku nedostatka znanstvene produkcije kaže za DW da valja imati na umu kako znanstveni instituti, osim znanstvene, obavljaju i legitimnu stručnu te javnu funkciju. "Ako je u sklopu projekta provedeno istraživanje u suradnji s agencijom za istraživanje tržišta o društveno izuzetno relevantnoj temi, i to od strane jedine znanstvene institucije u Hrvatskoj koja se primarno bavi migracijama, ne vidim problem u tome da takva institucija rezultate istraživanja komunicira prema javnosti", tumači on, ističući kako su se slična istraživanja stavova građana provodila i ranije u Hrvatskoj, uz sličnu prezentaciju rezultata.

Netrpeljivost nije novost

Za primjer nam navodi jednu već isticanu lanjsku studiju Centra za mirovne studije, ne želeći ulaziti u osobne polemike s autorima, te zatim komentira primjedbu s Faktografa o navodno preniskom postotku ispitanika koji su odbili sudjelovanje u IMIN-ovoj anketi. "Što se tiče stope odbijanja", dodao je, "o kojoj je Faktograf izvijestila agencija koja je provodila anketno istraživanje, kolegi je vjerojatno promaknulo da je riječ o 'izričitom odbijanju', a ne o ukupnoj stopi odbijanja." Pitali smo ga i za ukupnu stopu, te smo pisali agenciji s istim pitanjem, ali nismo ju dobili do objave ovog članka.

Balabanić smatra da je sve transparentno navedeno na e-stranicama projekta uz prezentaciju rezultata. O medijskom tretmanu ankete koja je dio toga projekta drži kako su, nažalost, pojedini mediji rezultate prikazivali iskrivljeno i senzacionalistički.

"Rezultati istraživanja objavljeni su javno bez vrijednosnih sudova, sva pitanja javno su prikazana te je metodologija jasno vidljiva na stranicama projekta - stoga nema riječi o fragmentiranom prikazu. No je li za društvo i javne politike korisnije raspolagati empirijskim podacima o nekom fenomenu i na temelju njih raditi na rješavanju problema ili je korisnije prešućivati lošu situaciju", postavio je pitanje Ivan Balabanić, uz konstataciju da je netrpeljivost kod dijela građana postojala i prije ovog istraživanja. "Javna prezentacija stanja", uvjeren je on, "može samo potaknuti političke i druge društvene aktere da ulože dodatne napore u rješavanje tog problema."

Što se i kako pita i - koga

Razgovarali smo zatim s Izvorom Rukavinom s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu koji je najprije napomenuo da je on, kao predavač i i istraživač, primarno metodolog, i to kvantitativni, dok su se drugi poput njegova kolege Drage Župarića-Iljića studiozno bavili istraživanjem migracija. "Komentirat ću zato samo neke metodološke probleme", rekao je, "u vezi s onim kako je o provedbi i rezultatima ove studije izvještavana javnost. Ograničenja interpretacije rezultata ankete ovise i o načinima kako se nešto pita i o tome što se sve - prema objektu i aspektu procjene - pita, no bitno ovise i o uzorkovanju."

Rukavina smatra da autori u šturom izvještaju s pravom upozoravaju da, u odnosu na teorijsku, "stvarna ukupna pogreška može biti veća zbog ograničenja okvira uzorkovanja i neodaziva". Kad se anketira telefonski, kako je pojasnio, gotovo je nemoguće pripremiti dostatan okvir uzorkovanja: "Odnosno, popis telefonskih kontakata koji vjerno reprezentira opću populaciju, a od kojih slučajnim odabirom birate npr. sasvim dovoljnih tisuću."

Anketna boljka

Također, ako nema informacije o ukupnom neodzivu, omjera broja onih koji nisu odgovorili ili se nisu javili na poziv i broja upućenih poziva na sudjelovanje, tada se ne može procijeniti kolika je moguća pristranost nalaza uslijed autoselekcije ispitanika. "Zamislimo kakav bi utjecaj na rezultate mogla imati situacija u kojoj bi nerazmjerna većina onih koji odbijaju sudjelovati u anketi na ovu temu, imala ekstremne stavove o stranim radnicima", iznio je Rukavina, ustvrdivši da takvi uzorci spadaju u prigodne, tek uz kontrolu nekih kvota. Naveo je jedan primjer problema kakvi pritom nastaju.

Za prošlu godinu IMIN je izvijestio o 18,7 posto visokoobrazovanih u realiziranom uzorku, a nadzastupljenih među onima koji su "zadovoljni prisutnošću stranih radnika". Godinu dana kasnije, u uzorku punoljetnih građana RH tek ih je 10,4 posto. Pritom je prema popisu stanovništva iz 2021. udio visokoobrazovanog stanovništva starog 15 i više godina iznosio 24,1 posto. "Trebali bismo, dakle, među punoljetnim ispitanicima očekivati udio najobrazovanijih viši od ostvarenog. Sve navedeno nije boljka specifična samo za ovu anketu, ali upozorava na nužne ograde pri interpretaciji", drži Izvor Rukavina.

Pored njega, Vedrana Baričević s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu smatra da je problem redovito način na koji se podaci tumače u medijima, slučajno ili ne. "U ovom primjeru, brojni naslovi navode da je samo tri posto građana ili, negdje, Hrvata zadovoljno prisutnošću stranih radnika. To se lako tumači kao da ih ostatak građana tj. Hrvata ne želi, osobito jer mnogi čitaju samo naslov ili prelete tekst. No podaci to ne potvrđuju", napominje ona. Dodaje kako 34 posto ispitanika nema ništa protiv, jer su "neutralni". Nadalje, 42,16 posto ispitanika je "djelomično nezadovoljno".

Mjera autorske odgovornosti

"To je negativan stav, ali bez dodatnog ispitivanja ne znamo što to znači. Kad ispitujemo npr. metodom dubinskog intervjua, osobe koje bi po svemu sudeći ušle u ovu potonju kategoriju često nam kažu da oni ne žele da strani radnici žive loše u Hrvatskoj. Dakle, stavovi su složeni", rekla je Baričević. Ona upozorava da se u brojnim studijama vidi kako su oni mnogo pozitivniji kad se pitanja uokvire pozitivno. Naročito je tako među građanima čije nelagoda prema strancima potječe iz posredovanog iskustva. Najčešće na taj način utječu narativi o prijetnji koje projiciraju politika i mediji.

Konačno, ova politologinja primjećuje da ono što mediji možda ni ne znaju interpretirati, jest činjenica da se ne radi o postotnom udjelu građana, nego ispitanog uzorka. "A u ovom uzorku su već prezastupljene skupine npr. niže obrazovanih ispitanika.

Studije redovito pokazuju da su to ispitanici skloniji negativnim stavovima. Smatram da medijske objave rezultata znanstvenih istraživanja traže suradnju s autorima istraživanja", zaključila je Vedrana Baričević, uz opasku da autori onda preuzimaju odgovornost za jasnu kontekstualizaciju i upozorenja o metodološkim i etičkim ogradama.