Maria Strømme, profesorica nanotehnologije i znanstvenica s Uppsala University u Švedskoj, u posljednje vrijeme našla se u središtu pozornosti zbog svoje radikalne i neobične teorije o prirodi stvarnosti i svijesti. Dosada je najpoznatija po radu u području nanotehnologije i materijalnih znanosti, uključujući razvoj novih materijala i baterija, no njezina najnovija publikacija u časopisu AIP Advances predstavlja odmak od uobičajenih znanstvenih tema prema onima koje spajaju kvantnu fiziku, filozofiju i prirodu svijesti. 

U svojoj teoriji Strømme predlaže da svijest nije tek produkt složenih moždanih procesa, kako to većina neuroznanstvenika danas smatra, nego temeljno svojstvo stvarnosti - nešto što je postojalo prije prostora, vremena i materije. Prema ovom modelu, svijest je poput osnovnog polja, slično Higgsovom polju u fizici, iz kojeg sve ostalo proizlazi. 

Ova ideja sugerira da je univerzum, u svojem najranijem stanju, bio neodređena supstanca potencijala, bez prostora, vremena i materije. Tek kad se „polje svijesti" diferencira, pojavljuju se fizički zakoni, strukture i individualna iskustva. Drugim riječima, materija i svemir kakav poznajemo ne nastaju prije svijesti - nego nakon nje. 

Strømme koristi matematičke modele iz kvantne teorije polja kako bi pokazala da svijest može biti tretirana kao osnovna komponenta fizike. Ona se pritom oslanja i na ideje iz filozofskih tradicija poput advaita vedante, budizma, sufizma i čak misli fizičara poput Davida Bohma, koji je zagovarao da je univerzum više od pukog mehaničkog sustava - te da sve što percipiramo proizlazi iz dubljeg „impliciranog poretka". 

Zanimljivo je da Strømme ne ostavlja svoj koncept u sferi pukih metafora. Ona predlaže konkretne načine kako se ova teorija može empirijski testirati - primjerice, promatranjem korelacija između mentalnih stanja, moždanih valova ili čak globalnih emocionalnih događaja i ponašanja kvantnih sustava. 

Njena teorija izaziva snažne reakcije: neki je smatraju previše spekulativnom ili čak pseudonaučnom, dok drugi smatraju da upravo ovakve radikalne ideje mogu potaknuti novu eru u znanosti svijesti. Kritike se uglavnom odnose na to da ideja svijesti kao fundamentalnog polja zasad nema široku potporu u empirijskim dokazima - ali predloženi testovi mogli bi to promijeniti. 

Bez obzira na to hoće li ova teorija postati novo znanstveno paradigme ili ostati intrigantna hipoteza, jedno je jasno: Maria Strømme potiče znanstvenu zajednicu da preispita temeljna pitanja o prirodi stvarnosti, svijesti i našeg mjesta u svemiru.